U svom obraćanju kustoskinja izložbe, mr Selma Đečević istakla je: „Rodna diskriminacija i diskriminacija „drugačijosti“ predstavlja posljedicu duge istorije patrijarhata kao dominantnog vrijednosnog sistema. Ona nije refleks ustrojstva tek pojedinih društava, već ‒ u manjoj ili većoj mjeri ‒ neizostavan dio svekolike (nevidljive) stvarnosti i univerzalne rodne nejednakosti. Umjetničko angažovanje jasne namjere da se ovaj problem još jednom aktuelizuje ‒ iskazano je intrigantnim vizuelnim artikulacijama koje penetriraju u naše najdublje potisnute psihološke zabrane – jezikom (pseudo)istorije i mita. Nije slučajan odabir ovakvog vizuelnog narječja. On nas upućuje na Elisino inteligentno razumijevanje smisla jer u svakom mitu mi težimo spoznaji bar male količine smisla koja se podudara sa našom individualnom stvarnošću. Zato prezentovanje umjetničke ideje u obliku vizuelne naracije o ženama piratima pruža mogućnost za bolje razumijevanje i pozicioniranje vlastitih identiteta u složenoj stvarnosti. Mit ovdje, dakle, vrši integrativnu funkciju: svjesnim projektovanjem sebe u piratsku „pripovijetku“ najdublje sežemo do vlastitog podsvjesnog razumijevanja, do mjesta gdje se zaista emotivno i psihološki nalazimo, sa svim unutrašnjim pritiscima. Smještanjem žena u pseudoistorijski kontekst koji ih predstavlja kao pirate (simbole vitaliteta i supremacije) preispituje se odnos moći kroz diskurs roda i seksualnosti i dodatno usložnjava pojam rodne hegemonije. „Narativni ram“ omogućava prihvatanje kompleksne prirode stvarnosti jer su ove umjetničke akcije usmjerene ka sticanju osjećaja identitetskih vrijednosti i vještina prevladavanja rodnih stereotipa. Elisin stvaralački postupak je isprva naizgled jukstapozicionalan, da bi se u svojoj konačnici otjelovio u ideji koja emituje jedinstvenu poruku o poroznosti rodnih identiteta i dekonstruisanju biološkog determinizma. U tom smislu ova umjetnička postavka snažno afirmiše i ideje multidimenzionalnih, komplesnih i nesputanih interpretacija roda i seksualnosti, kao i nekonvencionalne ljubavi.”

Izložba je realizovana uz podršku Austrijske ambasade u Podgorici, Pokrajine Gornja Austrija, Linz Kultur-a i Opštinskog udruženja žena u Lincu. Prijatelji izložbe su nevladine organizacije: Asocijacija Spektra, Queer Montenegro i Stana.

Izložba je otvorena do 28.04.

(foto: Đorđe Cmiljanić Copyrights JU Muzeji i galerije Podgorice)